NEZAOBILAZNA TIŠINA

TIŠINA SE DOGAĐA SPONTANO

Problem koji se uvijek i svakome pojavljuje kada počne tragati za svojim duhovnim putem je: kako uči u tišinu. Kako postati tih, umiriti um, i ostati u miru?

Suprotno od tišine je ekstaza, uzbuđenje, adrenalin i slična stanja. Čovjek potpuno zaboravi na mir i tišinu kada ode u suprotnu krajnost. Iz tog razloga se mnogi duhovni tragatelji povlače iz gradova i urbanih sredina, jer ne žele da im išta remetinjihov mir. Čovjek ne može stalno biti u jednoj krajnosti, pa svaki puta kada postigne ekstazu polako se okrene prema miru. Ako čovjek stalno održava stanje uzbuđenja, a bez da se odmori u drugoj krajnosti – u miru, počinje obolijevati. Danas čovjek ima saznanje da je sve ispunjeno prazninom, svaki atom i svaka stanica u tijelu. Danas imamo saznanje kako možemo uvijek odabrati mir i tišinu.

Želja za tišinom je potpuno prirodna. Tišina je dio univerzuma i dio nas. Čovjek osjeća strah ili otpor od tišine, jer u potpunoj tišini gubi se svaki vrhunac, nema kreativnosti ni radosti. Tišina izgleda kao praznina. U tišini nema Vaše pjesme, prestaje svaka igra koju ste započeli u bilo kojem životu. Ne nestaju samo vrhunci, nestaju i: tuga, bijes, žalost, ponos i drugo.

Tišina izgleda kao smrt, zato se svatko normalan odupire potpunoj meditaciji. Ako se meditira „na nešto“ ili s nekim ciljem meditant ostaje na površini. Tišina nema cilj, a tišina treba svakome. Tko uđe u dolinu tišine, zarazi se tišinom i počinje zračiti tišinom. Tišinu ponese iz tihe doline sa sobom u svijet. Svatko tko je bio u dolini tišine, osjeti miris tišine kod druge osobe. Svatko tko živi u tišini počinje se plašiti vrhunaca i ekstaze, jer osjeća da će izgubiti tišinu.

Tišina izgleda kao praznina, ali nije. Svakome tišina izgleda prazno zbog ega, ali samo u tišini ego polako odlazi. To je najsigurniji izlaz iz ega, jer tada ego više nema stražnji ulaz u vaše biće. Svaki drugi postupak rješavanja ega ostavlja jednu suptilnu mogućnost da se ego ponovno vrati u vaše biće, ali u dolini tišine sve blijedi i ego odlazi. Tišina je kao bijela boja, predstavlja nevinost i čistoću i ima je u svim drugim bojama.

Mi se ne odlučujemo za jedno od svega spomenutog, ne biramo između tišine i vrhunaca. Mi biramo suvremenog čovjeka, koji je u ekstazi potpuno, a nakon toga sjedne u tišini i nastaje tišina u prostoru oko njega. Suvremen čovjek koji živi u ekstazi, širi vibraciju ekstaze u svoju okolinu i zarazi sve oko sebe živahnom energijom, ali kada sjedne u miru on postaje mir i širi mir oko sebe.

Osoba koja vlada suprotnostima u sebi je kompletna osoba, jer kompletna osoba je spoznala da vrhunac nikada ne nestaje. Kada se dođemo na vrhunac ne izgubimo tišinu, kada uđemo u tišinu ne izgubimo smisao za ekstazu, vrhunce, kreativnosti i radosti. U tišini ne nestaje vaša pjesma, ne gubite smisao za igru, ne nestaju vrhunci, ni tuga, ni bijes, ni žalost, ni ponos, ni drugo. Sva iskustva su i dalje u ponudi. Samo počinjete mirisati na slobodu.

Vaš

Your healingPro